Finski europarlamentarac za N1: Ne bojimo se Rusije, slaba je u usporedbi s bivšim Sovjetskim Savezom

Odnosi s SAD-om u posljednje su vrijeme u najmanju ruku zabrinjavajući, vidimo da imaju mnogo unutarnjih problema u svojoj zemlji. Jesu li SAD prijetnja našem demokratskom sustavu? ICE je došao na Olimpijske igre u Italiji, a Italija je zbog toga vrlo zabrinuta. Ovdje raspravljamo o cijeloj toj problematici.

"Transatlantski odnosi oduvijek su bili ključni odnos za Europu. A sada smo se, zbog ruske agresije, oslanjali na SAD da nam priskoči u pomoć. I to što Donald Trump na neki način izlazi izvan glavne linije američke vanjske politike dolazi u vrlo teškom trenutku. Zbog toga kao Zapad izgledamo vrlo slabo i to naglašava važnost toga da se Europa ponovno naoruža i postane glavni arsenal demokracije. Budući da su SAD pomalo izolirane od nas, dijeli nas ocean, Ukrajina se ne doživljava jednako u Washingtonu i u Zagrebu ili Helsinkiju. U budućnosti ćemo morati upravljati svojim neposrednim susjedstvom bez američke pomoći. To je veliki zadatak koji je pred nama."

Finska ovdje ima vrlo specifičan položaj u pogledu vašeg ulaska u NATO...

"Imamo 1300 kilometara granice s Rusijom, što je polovica europske i NATO granice s Rusijom. To je samo po sebi veliko opterećenje. Postoji golem geopolitički teret za Finsku. Kada smo se pridružili NATO-u, dakako, znali smo da se s tim moramo nositi. Imamo tradiciju da to rješavamo sami uz pomoć susjeda, to smo već činili u prošlosti. Nisam pretjerano zabrinut, ali Europa se mora mobilizirati, a Trump nas zapravo razbuđuje. Možda nam se ne sviđa, ali poručuje da ćemo se ubuduće morati mnogo više oslanjati na sebe nego prije."

Jesu li Finci zabrinuti zbog eskalacije rata u Ukrajini? Kao što ste rekli, tako duga granica nosi veliku cijenu kada je rat na europskim granicama.

"Strateški gledano, nalazimo se na vrlo važnoj točki europske karte između Arktika i Baltičkog mora. Velik dio tereta obrane Europe nosimo sami, i to je naša tradicija. Ne bojimo se Rusije. Rusija je slaba u usporedbi s bivšim Sovjetskim Savezom, a protiv Sovjetskog Saveza smo ratovali i nismo izgubili. Dakle, ne bojimo se Rusije. Možemo se nositi sa situacijom, ali potrebna je mobilizacija diljem Europe, posebno u istočnom dijelu, jer zvone dvostruki alarmi, zbog Ukrajine, ali i zbog održivosti transatlantskih odnosa na nostalgičan način na koji smo ih dosad zamišljali. Na SAD više ne možemo gledati na isti način.

To je sada mnogo radikalnija država nego prije. To je revolucionarna država, ne zaboravimo to. Američka politika oduvijek je bila dramatičnija od finske, primjerice. Kad biste gledali raspravu u finskom parlamentu, vjerojatno biste zaspali jer je mnogo manje dramatična od američke politike. Ali možemo se nositi s ovom situacijom. Primjerice, u Europi se proizvodi oko dva milijuna topničkih granata godišnje, što je oko 400 % više nego što Amerikanci mogu proizvesti u jednoj godini. Dakle, u nekim ključnim segmentima već ih prestižemo. Budimo samopouzdani, možemo se nositi s ovom situacijom, ali ako postoji volja, postoji i način. Dakle, mora postojati volja."

Vrlo ste optimistični. Lijepo je to čuti jer u Parlamentu u posljednje vrijeme nema mnogo optimizma. Ovaj vikend očekuje nas i Minhenska sigurnosna konferencija. Prisustvovat će 65 šefova država i vlada, komentirat će stanje SAD-a i možemo li biti neovisni o njima. Može li kontinent funkcionirati bez njih? Je li to uopće opcija s obzirom na trgovinske sporazume i geopolitičke teme poput Grenlanda i svega ostalog?

Puno se toga događa, da... Amerikanci pod Trumpom bit će pomalo više prepreka nego pomoć. Postoje, međutim, određene stvari koje samo Amerikanci mogu pružiti: ključne sposobnosti poput zračnog transporta, premještanja trupa, sustava zapovijedanja i kontrole, satelitskih komunikacija i obavještajnih podataka. Moramo pojačati svoje kapacitete u tim područjima. Tu je i krajnje pitanje nuklearnog oružja, o kojem se sada raspravlja u Berlinu, Stockholmu i drugim prijestolnicama. Moramo razviti tu sposobnost na temelju nuklearnog arsenala UK-a i onoga naših saveznika. Što možemo učiniti? To je stvarnost u koju smo bačeni. Pokušavam reći: budimo hrabri, pokažimo hrabrost. Rusija nije Sovjetski Savez. Zapravo joj ne ide dobro u ratu protiv Ukrajine, koja je nekoć bila trećerazredna vojna sila. Dakako, moramo biti zabrinuti zbog ruske agresije, ali uvijek spremni suočiti se s njom jer je odvraćanje ključno. Imate li dobro odvraćanje, Rusija ne može ništa učiniti.

Francuski predsjednik Macron rekao je da bi SAD trebalo držati izvan pregovora o Ukrajini i ruskoj agresiji. Slažete li se s time? Trebamo li sve rješavati unutar Europe ili bi Trump trebao biti uključen?

Trump je načinio radikalan zaokret u američkoj vanjskoj politici i sada pokušava posredovati između Rusije i Ukrajine s neutralne pozicije. Dakako, mi nismo neutralni, podržavamo i naoružavamo Ukrajinu. SAD više ne naoružava Ukrajinu. Pitanje je tko treba pregovarati s Rusijom. Po mom mišljenju, ključ pregovora je stvaranje odvraćanja, to je pravi adut u pregovorima. Kad to budemo imali, možemo s njima razgovarati i diplomatski upravljati odnosima. Pregovaranje iz slabe pozicije nema smisla. A i već je gužva u Kremlju pa onamo ne trebamo slati vlastite izaslanike i dodatno komplicirati stvari, jer Rusija nas želi podijeliti. Slanjem svojih pregovarača zapravo im to omogućujemo. Na neki način jačati Rusiju u njihovoj igri podjela nema nikakvog strateškog smisla za Europu.

Točno, oni nas pokušavaju podijeliti. No jesmo li mi doista jedinstveni oko većine tema ovdje u Parlamentu? To je veoma upitno. Čuli smo i neke izjave, Politico piše da EU razgovara o članstvu Ukrajine već sljedeće godine. Možda ne kao punopravne članice, ali barem djelomično. Je li to mogućnost? I proglašavamo li onda da je Rusija naš potpuni neprijatelj? Jer imamo Ukrajinu kao dio našeg saveza... Kakva je situacija?

Pa, naravno, nastaje Europa u više brzina. Neke države članice više su zabrinute zbog Rusije, zbog obrane i jačanja vlastitih obrambenih kapaciteta. Postoje i države članice koje razumiju geopolitički okvir, ali vide da je Rusija daleko od njihovih granica pa možda nisu sklone toliko ulagati u obranu. Kao rezultat toga, automatski se pojavljuju svojevrsni slojevi unutar EU-a. Neke članice spremne su ići prema nečemu poput "vojnog Schengena", dok druge žele ostati po strani. Ali jedno je jasno: svi su zainteresirani kada postoje poslovne prilike.

Kad Njemačka ulaže tisuću milijardi eura u obranu i sigurnost, onda je riječ o golemoj industriji. To je možda jedan od ključnih odlučujućih faktora. Drugi žele sudjelovati u rastućem poslovnom i industrijskom sektoru u Europi. Tako postajemo konkurentni u svijetu, zato što sada toliko ulažemo u obranu. To ima smisla i za druge. Dakle, nemojmo previše fragmentirati Europsku uniju, ali pojavit će se države predvodnice, koalicije voljnih, takve konstelacije koje će se formirati, kao i u europskoj povijesti. To se događalo mnogo puta tijekom posljednjih tisuću godina. Određene koalicije nastaju kada se pojave vanjski neprijatelji koji dolaze pred naša vrata.

I pitanje za kraj razgovora... Sljedeći tjedan je u SAD-u misija Odbora. Koji su ciljevi i o čemu će se raspravljati?

Pa, jasno da će tema biti transatlantski odnosi. A SAD nisu samo predsjednik Trump, njegova administracija i ključni savjetnici, nego i Kongres, oba doma Kongresa. Postoji i velika poslovna zajednica koja je zabrinuta zbog destabilizacije poslovnih veza s Europljanima...

Mnogi političari kažu da ne podržavaju Trumpa, kao i mnogi građani.

Približavaju im se izbori...

Izgubio je izbore u Teksasu.

Dakle, svijet ide dalje. Moramo štititi vlastite interese u Washingtonu. Ondje i dalje imamo prijatelje, i to popriličan broj njih. Postoji velika podrška NATO-u u tijelima odlučivanja SAD-a pa nisam pretjerano zabrinut. Ali, dakako, budućnost donosi nove ratove, krize i sukobe. Starom poretku došao je kraj. Moramo naučiti plivati u ovom novom bazenu koji je mnogo mutniji od starog, koji je bio vrlo nostalgičan i jasan. Ali ne možemo se vratiti na staro, ta opcija jednostavno ne postoji. Ne možemo "poništiti" rat i obnoviti odnose s Rusijom, tako to ne ide. Moramo gledati prema naprijed, a ne unatrag.